Izdvaja li vaš grad/općina dovoljno za dobrovoljno vatrogastvo?

U vrijeme kada se pripremaju (ili su već pripremljeni) proračuni općina, gradova i županija za 2018. godinu, pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih organizacija ponovno strepe išćekujući hoće li biti kakvih povećanja izdvajanja za njihove potrebe (redovnu djelatnost i/ili kapitalne investicije). Ukoliko je pred nama izborna godina za lokalne političke moćnike šanse su naravno veće, s obzirom da se tada uvažava masovnost vatrogastva i respekt koji prema istome ima svekolika javnost. No, ako proračun ne može zadovoljiti apetite brojnih proračunskih korisnika, vatrogasne organizacije često su među onima kojima se izdvaja zakonski minimum, uz obećanja kako će u idućim godinama biti bolje. Malo je lakše kada u redovima lokalnih političkih čelnika imamo istaknute pripadnike vatrogastva, no i to se vrlo lako može pretvoriti u dvosjekli mač, odnosno ples između dvije vatre (obveze poštivanja stranačkog promišljanja s jedne i visokih očekivanja vatrogasaca s druge strane).

Kako god bilo, pred nama su znatne promjene u financiranju jedinica lokalne samouprave, odnosno promjene u “kolaču” dio kojeg pripada dobrovoljnom vatrogastvu za redovno djelovanje. Naime, novim Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine, fiskalni sustav je pojednostavljen, a proračuni jedinica lokalne samouprave (pogotovo onih manjih odnosno siromašnijih) u pravilu će biti osnaženi. Provedbom ovog zakona sav prihod od poreza na dohodak prepušta se jedinicama lokalne i područne samouprave, a što je dobro ishodište za povećanje izdvajanja za vatrogastvo. Slabije razvijene jedinice lokalne samouprave ostvariti će veće izravne prihode od poreza na dohodak, odnosno 350 općina dobit će više sredstava nego do sada.

Zbog čega ovdje govorimo primarno o financiranju dobrovoljnog vatrogastva? Već godinama slušamo rasprave o diskriminaciji stanovništva Republike Hrvatske od strane državne vlasti u području provedbe vatrogasne djelatnosti, odnosno u smislu nekorektnog odnosa prema gotovo 90% hrvatskih gradova i općina čije stanovnike od požara i drugih nesreća štite isključivo dobrovoljne vatrogasne postrojbe. Tako će po svemu sudeći biti i dalje, s obzirom da je tijekom procesa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, a u nedavnom postupku donošenja spomenutog novog Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, jedini prijedlog korekcije Zakona u smislu izdvajanja decentraliziranih sredstava za vatrogastvo prema svim gradovima i općinama podnio samo – bivši načelnik Općine Martijanec, dok su svi ostali subjekti viših razina sustava vatrogastva Hrvatske izostali iz javne rasprave. Zanimljiv je stav zakonodavca kako su “dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice neprofitne organizacije i prema Zakonu o proračunu nisu proračunski korisnici jer im osnivači nisu jedinice lokalne samouprave, a njihovo financiranje regulirano je Zakonom o vatrogastvu”. Govorimo li ovdje o dvostrukim mjerilima, zaključite sami.

Dakle, preostaje nam i dalje boriti se s izračunom minimalne visine izdvajanja iz proračuna općina, gradova i županija za financiranje dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih zajednica, odnosno utvrđivanje visine postotka koji se primjenjuje na osnovicu i utvrđivanje obuhvata same osnovice.

Iako je važećim Zakonom o vatrogastvu poprilično jasno utvrđen način izdvajanja proračunskih sredstava za financiranje redovnog djelovanja javnih vatrogasnih postrojbi općina, gradova i Grada Zagreba, valja podsjetiti kako se temeljem članka 43. Zakona u proračunu općine i grada osiguravaju se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova (ukoliko su iste osnovane) odnosno sredstva za financiranje redovne djelatnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih zajednica te za opremanje njezinih članica.

Člankom 45. Zakona propisano je da sredstva iz članka 43. stavka 2. i 3. ovoga Zakona osiguravaju općine, gradovi i županije iz vlastitih proračuna, a da sredstva vlastitih proračuna iz stavka 1. ovoga članka čine prihodi proračuna umanjeni za dodatni udio u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije, a kod općina i gradova na otocima udio u porezu na dohodak za zajedničko financiranje kapitalnog projekta od interesa za razvoj otoka, vlastite prihode, namjenske prihode i primitke.

Koliko god gore citirane zakonske odredbe bile razmjerno jasne, mnogi čelnici lokalne samouprave u našoj zemlji pokušavaju na svoj način tumačiti minimum u smislu izdvajanja za dobrovoljno vatrogastvo, ne shvaćajući kako zapravo oni imaju pravo i obvezu skrbiti o potrebama i interesima građana na svom području za organiziranjem učinkovite vatrogasne službe (prema čl. 3. Zakona).

U nastavku stoga možete pronaći tabelu u Excel formatu, a u kojoj su navedene sve stavke računskog (kontnog) plana gradova i općina koje ulaze u izračun osnovice za izdvajanje 5% proračuna za financiranje redovne djelatnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih zajednica. Sam izračun proizašao je iz provedbene prakse inspektora za vatrogastvo Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koji između ostalog nadziru poštivanje Zakona o vatrogastvu od strane jedinica lokalne samouprave, odnosno relevantnih mišljenja Ministarstva financija.

Izračun minimalnih sredstava za dobrovoljno vatrogastvo (xls, 30 kB).

Gore navedeni izračun tipski je priređen za manje gradove i općine, odnosno one čiji je ukupni godišnji proračun manji od 5 milijuna kuna, pri čemu se za vatrogastvo izdvaja 5% od osnovice koju možete izračunati pomoću gornje tabele. Svi ostali moraju umanjiti taj postotak sukladno povećanju proračunskih sredstava za svakih milijun kuna kuna, smanjivanjem izdvajanja za 0,1% do 25 milijuna kuna ukupne vrijednosti proračuna.

Važno je podsjetiti i kako stavak 2. članka 45. Zakona jasno utvrđuje obavezu izdvajanja gore navedenih, odnosno prema mjerilima utvrđenim stavkom 1. ovoga članka utvrđenih sredstava, na račun vatrogasnih zajednica ili dobrovoljnih vatrogasnih društava gdje nema vatrogasne zajednice, a ne kupovanjem vatrogasne tehnike direktno iz općinskog, gradskog ili županijskog proračuna, čime si lokalni moćnici često žele skupiti političke bodove. Vatrogasne zajednice stručne su organizacije čija tijela upravljanja najbolje mogu prepoznati prioritete u smislu poštivanja planske dokumentacije iz područja zaštite od požara, ali i sustava civilne zaštite koji u posljednje vrijeme u potpunosti pada na njihova leđa.

Vaš Urednik
(foto: Pixsell)

print
Možda će Vas zanimati