Može li se u Splitu dogoditi tragedija poput one u Londonu? Vatrogasci otkrivaju što im je najgora noćna mora i koja ‘sreća u nesreći’ može spriječiti katastrofu neviđenih razmjera

Veliki požar koji je progutao neboder u Londonu, zahvatio sva 24 kata te stambene zgrade i prouzročio smrt više osoba, upozorenje je koje se ne smije ignorirati. Nažalost, takve tragedije su često potrebne da sagledamo i počistimo vlastito dvorište, te učimo na tuđim pogreškama.

Tim smo tragom pokušali doznati što bi se dogodilo kada bi takav požar izbio u nekom od splitskih nebodera. Da su naši vatrogasci spremni na sve okolnosti, uvjerio nas je Ivan Kovačević, zapovjednik naše Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita.

– Što se tiče nebodera, koji su za nas prava noćna mora, imamo godišnje nekoliko intervencija, no požar se u posljednje desetljeće nikada nije proširio izvan gabarita koje bismo zatekli nakon dolaska. Vjerovali ili ne, nama je najlakše kada je požar na 15. katu jer se vatra i dim nemaju gdje širiti, što je problem na nižim razinama, jer se onda cijela zgrada nađe u dimu te je u opasnosti svatko tko otvori vrata stana – prepričava nam i da takve visoke zgrade zahtijevaju veći broj timova vatrogasaca jer se moraju pregledati dizala i stubišta za slučaj da su tu ostali unesrećeni, a sve otežava i gašenje električne energije, što je obvezna praksa u takvim slučajevima.

Uvjerava nas da njihova vozila imaju svoju vodu, te pumpu koja može „napumpati“ vodu do vrha i do visine dva splitska nebodera, te da se sva oprema pregledava dva puta dnevno.

Ono što mnoge zanima je i visina njihovih skala na vozilima, pa nam je pojasnio kako prvenstveno služe za evakuaciju građana i dohvaćaju 54 metra visine, što je otprilike 17 katova.

No, možda presudan element u takvim slučajevima je pristup samim opožarenim zgradama, pa je zabrinjavajući podatak da naši vatrogasci ne mogu dohvatiti ni 30 posto takvih prilaza, što je prvenstveno krivnja neodgovornih građana.

Problem prilaza

– Prilazi su možda najveći problem jer vozilo mora doći na barem 20 metara od zgrade. Mi koristimo naše snage i sustave, hidrantska mreža u zgradama samo je nadopuna našim vozilima kada je potrebno, ona za to služi, ne za naše direktno gašenje – pojasnio nam je zapovjednik splitskih vatrogasaca, navodeći da je to jedan od razloga zašto patroliraju gradom i prate koji su prilazi blokirani.

Ističe kako se posljednjih godina poprilično radi na preventivi u suradnji s Gradom, vatrogasci obilaze gradske kotareve za koje se rade i planovi, provode se vježbe u školama, surađuju s upraviteljima zgrada.

Kao pozitivan primjer naveo je nebodere na Blatinama, gdje su čak ukinuta i neka parkirališna mjesta kako bi tu bio adekvatan vatrogasni prilaz, te su napravljeni atesti svih protupožarnih sustava.

– Veseli nas kada vidimo da su građani do našeg dolaska sami pogasili požare koji su bili potencijalno vrlo opasni, što je rezultat našeg rada i edukacija koje provodimo – dodao je Kovačević, ne želeći ulaziti u održavanje takvih protupožarnih sustava u samim zgradama o čemu samostalno odlučuju stanari.

Među brojim propisima koji uređuju ovo područje, nalazi se i obveza da svaka etaža mora imati vatrogasne aparate servisirane jednom godišnje, a hidrantsku mrežu zgrade s pet ili više katova, predviđenu kao stabilni sustav za gašenje požara.

Sadržaj crvenih ormarića koji sadrže crijeva i ventile također je potrebno provjeravati jednom na godinu, kao i brojne druge elemente sustava, u što spada i održavanje dimnjaka.

No, javna je tajna da se suvlasnici stanara radije odlučuje na bojenje fasada i slična poboljšanja, kao i da su takvi ormarići pokradeni još davnih dana pa se cijevi primjerice koriste za zalijevanje vrtova, a djeca se igraju s dijelovima ventila.

Nemarni stanari

– Popriličan broj zgrada kojima mi upravljamo ne posjeduju hidrantsku mrežu jer nisu tako projektirane, jer propisi u vrijeme izgradnje to nisu zahtijevali, ali ona je instalirana u svim većim neboderima. Mnogi predstavnici suvlasnika zbog nedostatka sredstava na računima pričuve, ne žele sanirati hidrantske ormare kako bi bili u ispravnom stanju i atestirani. Mi kao upravitelji imamo obvezu redovito izrađivati plan i program održavanja zgrade koji sadrži sve što zakoni nalažu, gdje su i protupožarne mjere koje stanari mogu ili ne moraju prihvatiti. U većini slučajeva izostaje njihov nalog da se realiziraju takve stavke, a mi to nikome ne možemo narediti – kazao nam je Ivan Pulić, tehnički direktor “Tehnoplasta”, tvrtke za upravljanje stambenim zgradama.

Potvrdu takvog stanja dobili smo u „Stanoupravi“, specijaliziranoj gradskoj tvrtki za iste djelatnosti koja posljednje dvije godine ulaže velike napore i surađuje s Gradom i drugim nadležnim tijelima, kako bi se to dignulo na višu razinu i osvijestilo naše sugrađane.

Servisiranje aparata je jako bitno

– Mi smo tu da ih upozoravamo, savjetujemo i osvještavamo kako bi to popravili. U mnogim zgradama se ti protupožarni sustavi smatraju nebitnima, pa stanari misle da je dovoljno jednom u deset godina servisirati vatrogasni aparat za gašenje požara. Imamo slučajeva da su na tome poradili tek nakon rješenja MUP-ove inspekcije gdje smo mi prvi na udaru, ali oni su u konačnici odgovorni jer imamo dokaze da su to višestruko odbijali. Kad prođe neko vrijeme od kazne, vrlo brzo zaborave na važnost održavanja protupožarnog sustava – ispričala nam je Jelena Vidošević, voditeljica odjela za protupožarnu zaštitu u “Stanoupravi“, dodajući kako kazne sežu od 5 do 150 tisuća kuna, te da se po Zakonu o zaštiti od požara odgovornima smatraju upravitelji zgrada, zbog čega su prisiljeni to sudski raščistiti sa suvlasnicima zgrada. Iz te gradske tvrtke su nam kazali kako su pokrenuli niz inicijativa kako bi se potaknulo atestiranje tih sustava, što je ipak dovelo do nešto boljih rezultata i građani su potaknuti da ispunjavaju zakonske obveze.

slobodnadalmacija.hr

print
Možda će Vas zanimati