„Ljudima koji su sudjelovali u gašenju požara treba izraziti svako poštovanje i zahvalnost za to što su učinili. U Brodarici je vatra zaista bila nadomak kuća, širila se nevjerojatnom brzinom zbog jake bure i zato treba zahvaliti i vatrogascima, zapovjednicima, policiji, svima koji su sudjelovali u gašenju tog požara, što je moguće uz kvalitetne ljude i sustav koji dobro funkcionira u cijeloj Šibensko-kninskoj županiji“, istaknuo je Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković prošle godine, uključivši se u političku elitu kojoj je pred nešto manje od godinu dana bilo “in” naslikavati se s vatrogascima po priobalju koje je prethodno opustošeno velikim požarima.

Usput rečeno, u pomoć su dalmatinskim kolegama pohrlili vatrogasci iz cijele zemlje, uključujući veliki broj onih iz seoskih sredina iz središnje i istočne Hrvatske, u kojima tradicija dobrovoljnog rada radi pomoći bližnjemu u nevolji broji više od 150 godina. Radi se o najmasovnijoj udruzi ili možemo reći pokretu civilnog društva, ne samo u nas, već i u ovom dijelu Europe, a koji svoju snagu, ozbiljnost i odgovornost najčešće ispoljava upravo u malim (čitaj: seoskim) sredinama. Oko njih se vrti sav društveni život lokalne zajednice, a ujedno su i vodeći čimbenik u razvoju vlastite sredine. Moj vatrogasni mentor davno je poučavao kako u Austriji, Sloveniji, a sada već i u Hrvatskoj, najlakši put prema političkoj slavi imaju – renomirani i dokazani vatrogasni dužnosnici. Oni dolaskom na bilo koju dužnost u DVD-u od prvoga dana imaju velike obaveze: nastaviti stoljetnu tradiciju uspješnog rada (najčešće ne samo u samom DVD-u, već i u vlastitoj obitelji koja često broji više generacija vatrogasaca), privući, zadržati i osposobiti članove u doba kada svi samo bleje u mobitele i ne žele zamazati prste (pogotovo ne dobrovoljno), a ujedno su i odgovorni za poštivanje svih mogućih i nemogućih propisa koji ne prepoznaju razliku između malih neprofitnih udruga i velikih ekonomskih čimbenika poput onog zbog koje imamo promjene u Vladi. Ukoliko donesu krive odluke u vođenju DVD-a ili (ne)svjesno zanemare koji zakonski propis, iako uz najbolju nakanu, završavaju u crnim kronikama. A što je s političarima koji učine jednako? Uhljebljivanje, eventualno neko državno odlikovanje za poseban doprinos nečemu. Kriva odluka? Ma dajte, nema toga u politici…

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković danas se sjetio vatrogastva, malo drugačije nego pred kojih godinu dana, te izjavio: “Danas ujutro govorio sam o svome viđenju situacije kad je bio u pitanju prijedlog za održavanje zajedničke sjednice. Ostajem pri tome da taj prijedlog nije ozbiljan jer ta sjednica nije dogovorena s predsjednikom vlade jer je poslan dopis bez ikakvih materijala, tako se ne saziva ni sjednica vatrogasnog društva u nekom selu.”

Jasno da ne očekujemo nikakvu službenu reakciju na ovaj lapsus gospodina Jadrokovića od strane vatrogasnih institucija Lijepe naše, s obzirom da bi nekakvo prozivanje ili pametovanje vodećih dužnosnika krovne vatrogasne organizacije očekivali u beznačajnim slučajevima lokalnog karaktera, a ne i onima gdje bi eventualno skakanje na zadnje noge nekome moglo ugroziti (političku) karijeru. Ne daj Bože da se netko usudi pitati o sudbini novog Zakona o vatrogastvu, nečega što nas podsjeća na Yetija – svi su čuli za njega, no nitko ga nije vidio.

Nadamo se samo da naši vodeći političari, na čelu s predsjednikom Hrvatskoga sabora, tijekom ljetne protupožarne sezone koja je pred nama neće ponovno nalaziti zgodne prilike za svoj “PR” (čitaj: pi ar), pa stavljati na glavu kakvu vatrogasnu kacigu i govoriti pobjedonosno “svi smo mi vatrogasci”. Ne bi bilo zgodno da mu vlasnik te kacige spomene da je i on/ona sa sela te da su bez sjednice i dnevnog reda samo tako došli pomoći u nevolji nepoznatim kolegama – jer sirena nije dopustila pravovremeno sazivanje sastanka.

No hard feelings.

Vatru gasi – brata spasi!

Urednik
(foto: Šibenik News)